Jezične dvojbe često nas potaknu na razmišljanje o pravilnosti i značenju riječi koje svakodnevno koristimo. Jedna od takvih nedoumica jest trebamo li reći “smiješkom” ili “smješkom”. Iako se čini kao sitnica, ovakve dileme otkrivaju bogatstvo i preciznost hrvatskog jezika.
Ispravno korištenje
Prilikom odabira između riječi “smiješkom” i “smješkom”, ključno je slijediti pravopisna pravila hrvatskog jezika. Standardni oblik prema suvremenim rječnicima, uključujući normativne priručnike poput Hrvatskoga jezičnog portala ili Priručnika Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, jest “smiješkom”.
Razlog za ovu normu leži u tvorbi same riječi. Korijen dolazi od imenice “smijeh”, koja se pri deklinaciji i prilagodbi zadržava uz pravilno umetanje “-eš-“. Oblik “smješkom”, s druge strane, predstavlja kolokvijalnu inačicu ili regionalizam koji nije verificiran kao standardan izraz u službenom jeziku.
Kod formalnih tekstova, akademskog pisanja i medijskih sadržaja upotreba oblika “smiješkom” daje dojam ozbiljnosti i poštivanja lingvističkih pravila. Ipak, ako netko želi koristiti neformalniji stil u usmenoj komunikaciji ili na društvenim mrežama – gdje kreativnost nerijetko prevladava – forme poput “smješkom” često se pojavljuju kao stilski izbori pojedinaca.
Dakle, pitanje ispravnosti svodi se na kontekst: preferira li govornik preciznost standarda ili slobodu izražavanja? U svakodnevnom životu možda nitko neće zamjeriti pogrešku… ali jeste li spremni riskirati pogled pročelnika kada poslodavcu šaljete e-mail sa štetnim oblikom?
Primjeri pravilne upotrebe
“Smiješak” slovi kao pravilan oblik u hrvatskom standardnom jeziku, što jasno pokazuju primjeri rečenica koje ga koriste na ispravan način. Stupac preciznosti i ljepote jezika? Upravo ovdje!
- “Dječji smiješak nešto je najljepše i najslađe što se može vidjeti na ovom svijetu.” To nije samo puka fraza; ovo priziva emociju mira i iskonske sreće koju malo što drugo može izazvati.
- “Smiješak mi je došao na lice čim sam ga ugledala.” Koliko takvih trenutaka preplavi čovjeka zadovoljnim osjećajem kroz jednostavni izraz?
- “Sve ih je dočekala sa smiješkom od uha do uha.” Jer tko ne bi bio osvojen širinom jednog velikodušnog osmjeha?
- “Smiješak mu je došao na lice čim ju je ugledao.” Ljubav, radost ili nostalgija – često su sve skrivene iza tog spontanog poteza usana.
Primjer za primjerom pokazuje kako riječ obogaćuje leksik. Zašto onda birati “smješkom”, kada svu čar nosi baš ovaj pravilan oblik?
Značenje i definicija
Riječ “smiješak” označava izraz lica koji odražava emocije poput veselja, zadovoljstva ili sreće. Prepoznaje se po podizanju kutova usana, što je univerzalan znak pozitivnih osjećaja. Ovaj oblik neverbalne komunikacije nosi snažnu poruku bez potrebe za izgovorenim riječima.
S gramatičke strane, “smiješak” dolazi kao deminutiv imenice “smijeh”. Koristi se za opis blagih osmijeha, često povezanih s nježnošću ili suptilnim izražavanjem radosti. Za razliku od uobičajenog osmijeha, smiješak ima intimniju konotaciju, pružajući poseban dojam prisnosti ili topline.
Pravilnost pisanja riječi dodatno naglašava njenu standardiziranost prema hrvatskim pravopisnim pravilima: piše se sa “i” zbog dugouzlaznog naglaska slogova. Oblik “smješak”, koliko god bio prisutan u kolokvijalnom govoru, nema mjesto u formalnoj upotrebi jezika niti ga priznaju lingvističke norme suvremenog rječnika.
Leave a Reply