Blijesak Ili Bljesak – Kako Se Ispravno Piše?

Kad se raspravlja o pravopisu hrvatskog jezika, česti izvor nedoumica javlja se kod riječi “blijesak” i “bljesak”. Mnogi govornici nisu sigurni koja je varijanta ispravna, što često dovodi do pogrešaka u pisanom izražavanju.

Ispravna riječ u standardnom hrvatskom jeziku je “bljesak”, dok oblik “blijesak” nije u skladu s pravopisnom normom. Bljesak označava kratkotrajnu, intenzivnu svjetlost ili trenutačnu pojavu nečega sjajnog, a piše se bez “i” između “b” i “lj”.

Pravilno pisanje ove riječi nije samo pitanje forme, već i razumijevanja fonoloških pravila hrvatskog jezika. U nastavku teksta detaljnije ćemo objasniti zašto dolazi do ove česte zabune i kako pravilno upotrebljavati riječ “bljesak” u različitim kontekstima.

Ispravno korištenje

Riječ “bljesak” pravilno se piše bez slova “i” između “b” i “lj”. Ovo pravopisno pravilo proizlazi iz fonoloških karakteristika hrvatskog jezika, gdje glasovi “b” i “lj” čine prirodnu glasovnu cjelinu bez potrebe za umetanjem dodatnog samoglasnika.

U svakodnevnoj komunikaciji često se susreću pogrešni oblici poput “blijesak”, što je rezultat nerazumijevanja pravila o raspodjeli samoglasnika u hrvatskim riječima. Pravilna uporaba vidljiva je u izvedenicama poput “blještav”, “bljesnuti” ili “bljeskalica” – nigdje se ne pojavljuje dodatno “i”.

Standardni rječnici i pravopisi hrvatskog jezika dosljedno navode “bljesak” kao jedinu ispravnu varijantu, dok se oblik “blijesak” smatra nestandardnim i nepravilnim.

Primjeri pravilne upotrebe

Riječ “bljesak” pojavljuje se u brojnim kontekstima hrvatskog jezika. U književnim djelima često označava iznenadnu spoznaju ili trenutak inspiracije: “Poput bljeska munje, ideja mu je osvijetlila um.” U meteorološkom kontekstu koristi se za opisivanje atmosferskih pojava: “Bljesak munje prethodio je grmljavini.”

U fotografiji i medijima, “bljesak” je uobičajen tehnički termin: “Fotograf je koristio bljeskalicu za osvjetljavanje scene” ili “Televizijski bljesak bio je previše intenzivan za gledatelje.” Također se pojavljuje u povijesnom kontekstu, posebice u nazivu vojne operacije “Bljesak” iz 1995. godine.

Pravilno korištenje vidljivo je i u izvedenicama poput “bljesnuti”, “blještav”, “bljeskovit” i “bljeskalica” – ni u jednoj od njih ne pojavljuje se slovo “i” između “b” i “lj”. Ova dosljednost potvrđuje fonološko pravilo hrvatskog jezika koje se primjenjuje na riječ “bljesak”.