Razlika između “svijest” i “svjest” često zbunjuje mnoge. Iako zvuče slično, njihovo značenje i upotreba nisu isti. “Svijest” označava stanje budnosti ili spoznaje, dok se “svjest” koristi u rijetkim slučajevima kao arhaični oblik. No, zašto se jedna riječ koristi češće, a druga gotovo nikad? Odgovor leži u povijesti jezika i njegovoj evoluciji. Ako vas zanima kako se pravilno koristiti ove riječi, nastavite čitati.
Ispravno korištenje
Riječ “svijest” koristi se u suvremenom hrvatskom jeziku za opisivanje stanja budnosti, spoznaje ili svjesnog postojanja. Primjeri uključuju izraze poput “gubitak svijesti” ili “povijest svijesti”. S druge strane, “svjest” je arhaični oblik koji se danas gotovo nikad ne koristi, osim u povijesnim ili književnim kontekstima. Zašto bi itko inzistirao na korištenju zastarjelog oblika kad postoji savršeno funkcionalan suvremeni izraz?
U praksi, pogrešno korištenje ovih riječi može dovesti do zabune. Na primjer, netko tko kaže “imam svjest o tome” umjesto “imam svijest o tome” odmah zvuči neprirodno i zastarjelo. Je li to stvar neznanja ili jednostavno želja za isticanjem? U svakom slučaju, bolje je držati se onoga što je prihvaćeno u standardnom jeziku.
Kad je riječ o pisanju, pravopisni priručnici jasno naglašavaju da je “svijest” jedini ispravan oblik. Tko bi riskirao pogrešku samo da bi se činio “originalnim”? Ako već postoji pravilo, zašto ga ne slijediti?
Primjeri pravilne upotrebe
Riječ “svijest” koristi se u različitim kontekstima, uvijek označavajući stanje budnosti ili spoznaje. Na primjer, u rečenici “Povećanje ekološke svijesti među stanovništvom ključno je za očuvanje okoliša”, riječ ističe važnost spoznaje o ekološkim pitanjima. U prometnim situacijama, izraz “izgubiti svijest” opisuje trenutak gubitka svjesnosti, kao u primjeru: “Prometna nesreća bila je toliko stresna da je na trenutak izgubio svijest.”
U duhovnom ili emocionalnom smislu, svijest može označavati duboko razumijevanje sebe, što je vidljivo u rečenici: “Kroz meditaciju sam uspio produbiti svoju svijest i bolje razumjeti vlastite emocije.” Također, u kontekstu zdravlja, povećanje svijesti o zdravoj prehrani može značiti bolji kvalitet života.
Zašto se onda i dalje koristi pogrešan oblik “svjest”? Možda zbog nepoznavanja pravila ili želje za “originalnošću”. Ali, je li vrijedno riskirati zabunu samo da biste izgledali drugačije? Pravopisni priručnici su jasni: “svijest” je jedini ispravan oblik.
Značenje i definicija
Svijest predstavlja složenu psihičku funkciju koja obuhvaća sveukupnost doživljaja u određenom trenutku. To je stanje u kojem osoba svjesno percipira sebe i okolinu, uključujući misli, emocije i vanjske podražaje. Svijest je ključna za razmišljanje, rasuđivanje i funkcioniranje drugih psihičkih procesa. Bez nje, ostale funkcije poput pamćenja ili pažnje gube smisao.
S druge strane, svjest je arhaični oblik riječi “svijest”, koji se danas gotovo ne koristi. Iako ga ponekad možete sresti u starijim književnim djelima, u suvremenom jeziku nema mjesta. Zašto se onda i dalje pojavljuje? Možda zbog nepoznavanja pravila ili želje za “drugačijim” izrazom. No, upotreba “svjesti” samo stvara zabunu, a ne originalnost.
Neurološki gledano, svijest se dijeli na budnost (kvantitativni aspekt) i orijentaciju (prema sebi, vremenu i prostoru). Ovi mehanizmi regulirani su putem retikularne formacije u moždanom stablu. Svijest nije samo stanje budnosti; ona uključuje i spoznaju vlastitog postojanja, što je čini jedinstvenom ljudskom karakteristikom.
Leave a Reply