Aorisni Ili Aoristni – Kako Se Ispravno Piše?

U hrvatskom jeziku često se javljaju nedoumice oko pravilnog oblika pojedinih riječi. Jedna od čestih dilema s kojom se susreću govornici je pitanje je li ispravno koristiti pridjev “aorisni” ili “aoristni” kada se govori o aoristu, glagolskom vremenu za izražavanje svršene radnje u prošlosti.

Pravilni oblik pridjeva izvedenog od imenice “aorist” jest “aoristni”, a ne “aorisni”. Ovo pravilo proizlazi iz tvorbenih načela hrvatskog jezika gdje se pridjev tvori dodavanjem sufiksa “-ni” na osnovu imenice, pri čemu se zadržava suglasnički skup “st” koji je dio osnove riječi.

Razumijevanje ovih naizgled sitnih jezičnih nijansi zapravo otkriva složenost i bogatstvo hrvatske gramatike. Kroz pravilnu uporabu pridjeva “aoristni” ne pokazujemo samo jezičnu točnost, već i poštovanje prema sustavu pravila koja čine temelj hrvatskog standardnog jezika.

Ispravno korištenje

Pravilna upotreba pridjeva izvedenih od imenice “aorist” izaziva česte nedoumice među govornicima hrvatskog jezika. Pridjev “aoristni” jedini je standardno prihvaćen oblik u hrvatskom jeziku, dok je “aorisni” pogrešan. Ova razlika proizlazi iz pravila o tvorbi pridjeva od imenica koje završavaju na suglasničku skupinu.

Imenica “aorist” završava suglasničkom skupinom “-st”, pa se pri izvođenju pridjeva ta skupina zadržava, a zatim se dodaje nastavak “-ni”. Slično pravilo vrijedi i za druge imenice sa završetkom na “-st” poput: protest – protestni, manifest – manifestni, kontekst – kontekstni.

Pravilno je stoga govoriti o “aoristnim oblicima” ili “aoristnoj tvorbi”, a ne o “aorisnim” varijantama koje se, nažalost, povremeno pojavljuju čak i u stručnim tekstovima jezikoslovne tematike.

Primjeri pravilne upotrebe

Pravilna upotreba pridjeva “aoristni” vidljiva je u brojnim jezikoslovnim djelima i gramatikama hrvatskog jezika. U znanstvenim radovima jezikoslovci dosljedno koriste oblik “aoristni” kada govore o obilježjima ovog glagolskog vremena. Tako nalazimo sintagme poput “aoristni nastavci”, “aoristni oblici” ili “aoristna tvorba”.

Evo nekoliko konkretnih primjera ispravne uporabe:

• “Aoristni oblik glagola ‘vidjeti’ glasi ‘vidjeh’.”
• “U starijim književnim djelima često pronalazimo aoristne konstrukcije.”
• “Proučavanje aoristnih značajki važan je dio povijesne gramatike.”
• “Aoristna tvorba u hrvatskom jeziku pokazuje sličnosti s drugim slavenskim jezicima.”

Važno je uočiti da se u svim navedenim primjerima zadržava suglasnička skupina “-st” iz imenice “aorist”, na koju se dodaje nastavak “-ni”, što je u skladu s pravilima tvorbe pridjeva u hrvatskom standardnom jeziku.