Jeste li se ikada zapitali piše li se ispravno “čujemo” ili “ćujemo”? Ova dvojba često stvara nesigurnost, čak i među onima koji su uvjereni u svoje jezično znanje. Pravopisna pravila hrvatskog jezika ponekad mogu djelovati zbunjujuće, no rješenje ove dileme zapravo je vrlo jednostavno.
Ispravan oblik glasi čujemo. Glagol dolazi od infinitiva “čuti”, a prema pravilima glasovne promjene ne koristi se slovo ć u ovom slučaju. Oblik ćujemo smatra se nepravilnim te nije standardan u književnom jeziku.
Iako razlika između č i ć može biti izazovna za mnoge govornike, razumijevanje osnovnih pravila olakšava njihovu primjenu. U nastavku ćemo detaljnije objasniti ovu jezičnu nedoumicu kako biste s lakoćom izbjegli pogreške.
Ispravno korištenje
Oblik “čujemo” jedini je pravilan u standardnom hrvatskom jeziku jer proizlazi iz glagola čuti. Pogrešan oblik, “ćujemo”, često se pojavljuje zbog nepoznavanja glasovne razlike između č i ć ili regionalnih utjecaja. Međutim, argument “tako govorimo lokalno” nije opravdanje za upotrebu nepravilnog oblika u pisanju ili formalnom govoru.
U rečenicama poput: Mi te jasno čujemo, zamjena č sa ć narušava smisao i preciznost izražavanja. Književni jezik jasno postavlja granice — slova imaju svoje funkcije, a promjene bez razloga dovode do konfuzije.
Da bi se pravilna uporaba usvojila, korisno je razumjeti kako korijen riječi ostaje dosljedan: infinitiv čuti vodi do oblika čujemo. Nema mjesta improvizacijama ako cilj uključuje točan hrvatski jezik.
Primjeri pravilne upotrebe
Primjer jasnoće i točnosti u jeziku je rečenica: “Mi čujemo glas iz sobe.” Ovaj oblik glagola dolazi od infinitiva čuti i ne ostavlja ni najmanju sumnju u ispravnost njegove upotrebe. S druge strane, konstrukcija poput “Mi ćujemo glas iz sobe” zvuči neprirodno i nepismeno prema standardima književnog hrvatskog jezika.
Takvi primjeri nisu rijetkost, posebno kada se uzme u obzir da lokalni govori često unose konfuziju između slova č i ć. Međutim, pravopisna norma tu je upravo kako bi spriječila ovakve lomove jezika. Bez poštivanja ovih smjernica riskira se stvaranje kaosa gdje svatko piše onako “kako zvuči”.
Značenje i definicija
Riječ “čujemo” označava prvo lice množine prezenta glagola čuti, što upućuje na sposobnost percepcije zvukova. Korištenjem ovog oblika u rečenici, poput “Mi čujemo ptice vani”, jasno se oslikava pravilno izražavanje prema standardnim jezičnim normama hrvatskog jezika.
S druge strane, “ćujemo” nije prihvaćen oblik u književnom jeziku; smatra se pogreškom ili rezultatom govorne kolokvijalnosti, često uvjetovane lokalnim dijalektima. Je li to simpatični regionalizam? Možda. No kada ulazimo u sferu formalnog komuniciranja, takvi oblici gube svoje opravdanje jer narušavaju preciznost jezika.
Standardni jezik postavlja jasne granice između glasova č i ć. Zamjena ova dva slova mijenja značenje riječi ili izaziva nesporazume – nešto što bi svatko tko želi njegovati ispravan izraz trebao izbjegavati. Jedina pravovaljana uporaba ostaje uz dosljedan standard: infinitiv čuti prelazi uvijek u prezent čujemo bez improvizacije.
Leave a Reply