Svakodnevno se mnogi hrvatski govornici suočavaju s jezičnim nedoumicama koje mogu unijeti nesigurnost u pisanu komunikaciju. Jedna od čestih dilema jest pravilno pisanje riječi “sličan” ili “slićan” – pitanje koje se često pojavljuje i kod obrazovanih govornika.
Pravilno je pisati “sličan” s grafemom č, a ne “slićan” s grafemom ć. Ova riječ nastala je od imenice “slika” dodavanjem sufiksa -an, pri čemu dolazi do glasovne promjene k > č. Prema pravilima hrvatske gramatike, ispred sufiksa -an, glas k prelazi u č, ne u ć.
U hrvatskom jeziku razlika između č i ć predstavlja suptilnu ali važnu distinkciju koja utječe na značenje i pravopisnu točnost. Poznavanje ovakvih pravila nije samo pitanje pravopisa, već i očuvanja jezične kulture koju promiče standardni hrvatski jezik.
Ispravno korištenje
Pravilno korištenje riječi “sličan” podrazumijeva pisanje s grafemom “č”, a ne “ć”. Ova riječ nastala je od imenice “slika” dodavanjem sufiksa -an, pri čemu se tvorbeno pravilo hrvatskog jezika poštuje. U standardnom hrvatskom jeziku postoji jasno pravilo: kad riječ potječe od imenice koja završava na -k, pri izvođenju pridjeva dolazi do promjene k → č, ne k → ć.
Pravilo možemo primijeniti na brojne primjere:
- slika → sličan
- priča → pričljiv
- junak → junački
Česta pogreška nastaje zbog nedovoljnog poznavanja pravila o alternacijama suglasnika ili zbog nedovoljno razvijenog jezičnog osjećaja za razliku između glasova č i ć, posebno u krajevima gdje se ta dva glasa u govoru ne razlikuju jasno.
Primjeri pravilne upotrebe
Pridjev “sličan” pravilno se koristi u brojnim svakodnevnim situacijama. U formalnoj komunikaciji često susrećemo izraze poput “sličan slučaj” ili “slični problemi”. Primjerice, u znanstvenim radovima uobičajeno je naići na rečenice: “Sličan postupak primjenjuje se u različitim granama znanosti” ili “Rezultati su slični onima iz prethodnih istraživanja”.
U književnim tekstovima pridjev “sličan” koristi se za usporedbe: “Njezin glas bio je sličan šapatu vjetra” ili “Njegov karakter sličan je karakteru glavnog junaka iz romana”. U poslovnoj korespondenciji nalazimo ga u formulacijama poput: “Naša tvrtka nudi slične usluge uz povoljnije cijene” ili “Proslijedite nam sličan uzorak proizvoda”.
Pravilna uporaba pridjeva “sličan” (a ne “slićan”) važna je u svim oblicima pisane komunikacije jer odražava jezičnu kompetenciju i poštivanje hrvatskih pravopisnih pravila.
Leave a Reply