Sudca Ili Suca – Kako Se Ispravno Piše?

Jezične nedoumice u hrvatskom jeziku često zbunjuju čak i iskusne govornike. Među najčešćim dilemama nalazi se pitanje pravilne upotrebe riječi “sudca” ili “suca” u genitivu jednine imenice “sudac”.

Prema pravilima standardnog hrvatskog jezika, ispravan oblik u genitivu jednine imenice “sudac” jest “suca”, a ne “sudca”. Ovo pravilo proizlazi iz fonoloških promjena gdje dolazi do jednačenja po zvučnosti i ispadanja suglasnika u određenim pozicijama, što je dio normativne gramatike hrvatskog jezika.

Proučavanje ovakvih jezičnih finesa otvara vrata boljem razumijevanju bogatstva hrvatske gramatike i njezine povijesne evolucije kroz stoljeća. Svaki korak prema jezičnoj ispravnosti ujedno je i korak prema očuvanju jezičnog identiteta.

Ispravno korištenje

U standardnom hrvatskom jeziku genitivni oblik imenice “sudac” glasi isključivo “suca”. Ovaj oblik rezultat je fonološke promjene ispadanja suglasnika “d” ispred “c” – tzv. pojednostavljivanja suglasničkih skupina.

Hrvatski pravopis jasno propisuje da se u riječima poput “sudac”, “svetac”, “predak” i sličnim, suglasnik “d” gubi u deklinaciji. Stoga su pravilni oblici: sudac – suca (ne *sudca), svetac – sveca (ne *svetca), predak – pretka (ne *predka).

Oblik “sudca” smatra se dijalektalnim ili arhaičnim i nije dio standardnog jezika. Jezični stručnjaci ističu da poštivanje ovih pravila doprinosi jasnoći i dosljednosti u pisanoj i govornoj komunikaciji.

Primjeri pravilne upotrebe

U svakodnevnoj jezičnoj praksi, pravilna upotreba genitiva imenice “sudac” često izaziva nedoumice. Evo nekoliko primjera koji jasno prikazuju ispravnu upotrebu:

• “Odluka suca na utakmici izazvala je brojne komentare”
• “Imenovanje novog suca očekuje se sljedeći tjedan”
• “Nadležnost suca u ovom predmetu nije upitna”
• “Presuda suca Kovačića potvrđena je na Vrhovnom sudu”
• “Komentari suca jasno ukazuju na problematiku slučaja”

U službenim dokumentima i pravnim tekstovima isključivo se koristi oblik “suca”. Primjerice, u Zakonu o sudovima navodi se: “Dužnost suca prestaje…” a ne “sudca”. Hrvatski jezični portal također potvrđuje ovu praksu, navodeći genitiv jednine imenice “sudac” isključivo kao “suca”.