Svirač ili Svirać – Kako Se Ispravno Piše?

U hrvatskom jeziku riječi “svirač” i “svirać” često izazivaju nedoumice kod govornika. Pitanje pravopisne ispravnosti ovih dviju varijanti važna je tema za sve koji se bave glazbom ili pišu o glazbenicima.

Pravilna riječ u standardnom hrvatskom jeziku je “svirač”, dok oblik “svirać” predstavlja dijalektalni izgovor ili pogrešku u pisanju. Ova imenica označava osobu koja svira neki glazbeni instrument i tvori se dodavanjem sufiksa “-ač” na glagolsku osnovu “svir-“, što je u skladu s tvorbenim pravilima hrvatskog jezika.

Razumijevanje ovih jezičnih nijansi ne samo da obogaćuje našu jezičnu kulturu već i pomaže u očuvanju standardnog hrvatskog jezika. Zanimljivo je istražiti kako se ova i slične riječi mijenjaju kroz dijalekte i regije naše zemlje.

Ispravno korištenje

U standardnom hrvatskom jeziku pravilno je koristiti isključivo oblik “svirač”. Ovaj oblik dosljedno se pojavljuje u relevantnim rječnicima i pravopisima hrvatskog jezika. Hrvatski jezični portal, kao jedan od autoritativnih izvora, definira svirača kao “osobu koja svira glazbeni instrument”.

Tvorba imenice “svirač” slijedi uobičajeni obrazac izvođenja imenica koje označavaju vršitelja radnje: glagolska osnova + nastavak “-ač” (svir- + -ač). Isti obrazac vidljiv je u riječima poput “kopač”, “pisač” ili “plivač”.

Oblik “svirać” nije prihvaćen u standardnom jeziku i smatra se dijalektalnim ili nepravilnim. Takva varijanta može se čuti u pojedinim regionalnim govorima, ali nije dio službene jezične norme i ne bi se trebala koristiti u formalnoj komunikaciji ili pisanim tekstovima.

Primjeri pravilne upotrebe

Pravilno korištenje riječi “svirač” vidljivo je u brojnim primjerima iz svakodnevne komunikacije i književnih djela. “Svirač gitare osvojio je publiku svojom virtuoznošću” predstavlja ispravan način izražavanja u standardnom hrvatskom jeziku. U medijskim napisima često se pojavljuju fraze poput “poznati svirač trube” ili “svirač violončela nastupa večeras”.

U profesionalnim glazbenim krugovima uvijek se koristi ispravna forma – “prvi svirač violine u orkestru”, “vješti svirač harmonike”. Također, u udžbenicima glazbene kulture redovito se spominju “svirači narodnih instrumenata” ili “svirači u komornom sastavu”. Obrazovane institucije izdaju svjedodžbe i diplome s titulom “akademski svirač” određenog instrumenta, nikad s oblikom “svirać”.