Viču ili Viću – Kako Se Ispravno Piše?

Mnogi govornici hrvatskog jezika često se susreću s nedoumicom treba li koristiti oblik “viču” ili “viću” kada govore o trećem licu množine glagola vikati. Ova jezična dilema rezultat je složenih pravila hrvatske konjugacije koja ponekad stvaraju konfuziju čak i kod izvornih govornika.

Pravilni oblik trećeg lica množine prezenta glagola vikati jest “viču”, a ne “viću”. Ovo je pravilo određeno konjugacijskim obrascem glagola koji završavaju na -kati, gdje dolazi do glasovne promjene k > č ispred nastavka -u u prezentu.

Razumijevanje ovakvih jezičnih pravila nije samo pitanje gramatičke točnosti, već i dio šire jezične kompetencije koja omogućuje precizno izražavanje na hrvatskom jeziku. Pravilna upotreba glagolskih oblika otkriva suptilne nijanse našeg bogatog jezika koje vrijedi istražiti.

Ispravno korištenje

Glagol “vikati” u trećem licu množine prezenta pravilno se konjugira kao “viču”, a ne “viću”. Ova pravilnost proizlazi iz sustavnih pravila hrvatske gramatike vezanih uz promjene glasova. Glagol “vikati” pripada vrsti glagola koji u prvom licu jednine završavaju na “-čem” (vičem), pa je logično da u trećem licu množine završavaju na “-ču” (viču).

Greška “viću” često se javlja zbog pogrešne analogije s drugim glagolima ili zbog nedovoljnog poznavanja glasovnih promjena. Pravilna upotreba oblika “viču” potvrđena je u svim relevantnim jezičnim priručnicima i rječnicima hrvatskog standardnog jezika, uključujući Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Primjeri pravilne upotrebe

Pravilna upotreba oblika “viču” vidljiva je u različitim jezičnim kontekstima. U svakodnevnoj komunikaciji često se susrećemo s rečenicama poput: “Djeca viču na igralištu” ili “Navijači viču s tribina”. U književnim djelima nalazimo primjere: “Prodavači viču svoje cijene na tržnici” i “Oni viču iz sveg glasa”. Važno je uočiti da se glagol “vikati” u trećem licu množine uvijek pojavljuje u obliku “viču”, nikada kao “viću”. Slični primjeri pravilne upotrebe uključuju: “Političari viču jedni na druge tijekom rasprave”, “Vatrogasci viču upozorenja stanovnicima” i “Planinari viču kako bi se dozivali u planinama”. Ovi primjeri demonstriraju dosljednu primjenu pravila konjugacije i glasovnih promjena kod glagola “vikati”.